DRVA su duša kotlićijade: dim daje jelu onaj prepoznatljivi 'okus s vatre', a igranje sa žarom dio je majstorstva. Ali drva traže iskustvo — vatra mora biti spremna prije nego kotlić ide na tronožac (kuha se na žaru, ne na plamenu!), suho tvrdo drvo (grab, bukva, bagrem) daje stabilan žar, a smrekovina i vlažna drva daju gorak dim.

PLIN daje ono što drva ne mogu: potpuno stabilnu temperaturu. Za jela gdje je kontrola presudna (fiš koji ne smije zakipjeti prejako, riža koja se lako prekuhava) plin je saveznik, i zato ga mnogi dopuštaju na treninzima. Okus dima ne dobivaš — ali istina je da kod poklopljenog kotlića i kratkog kuhanja razlika u okusu zna biti manja nego što se prepričava.

NA NATJECANJU: prvo pročitaj propozicije! Mnoge kotlićijade izričito traže otvorenu vatru na drva — dolazak s plinom može značiti kaznene bodove ili diskvalifikaciju. Ako su drva obavezna, dođi ranije: dobar žar treba 45-60 minuta, a ekipa koja žuri s vatrom obično žuri i s jelom.
